Šljiva Požegača, često nazivana i „Kraljica voćnjaka“, poreklom je iz okoline Požege u Srbiji. Stablo je srednje bujno, sa pravilnom krošnjom, što olakšava orezivanje i berbu. Plodovi su srednje veliki do krupni, tamnoljubičaste, gotovo crne boje kada su potpuno zreli. Meso je žuto, čvrsto, sočno i slatko, sa karakterističnom aromom koja je čini vrlo cenjenom kako među proizvođačima, tako i među potrošačima.
Tlo i položaj: Najbolje uspeva na plodnim, dobro dreniranim zemljištima sa umerenim sadržajem vlage, na osunčanim lokacijama.
Sadnja: Preporučuje se razmak od 4–5 m između stabala i 5–6 m između redova, u zavisnosti od bujnosti i intenziteta zasada.
Rezidba: Obavlja se u zimskom periodu, uklanjaju se suve, oštećene i unutrašnje grane radi prozračnosti krošnje i boljeg prinosa.
Zalivanje i đubrenje: Redovno zalivanje tokom sušnih perioda je obavezno, posebno u fazi rasta ploda. Prolećna i jesenja primena đubriva poboljšava rodnost i vitalnost stabla.
Zaštita: Preporučuje se zaštita od najčešćih bolesti i štetočina šljive, kao što su monilija i šljivina buva, radi očuvanja kvaliteta ploda i stabilnog prinosa.
Plodovi su pogodna za svežu potrošnju, ali i za preradu. Pekmez od Požegače je aromatičan, tamne boje i cenjen u domaćinstvu, a od plodova se pripremaju i rakija, kompoti i džemovi.
Kritike
Kritika uvek nema.